Posle mnogih
priča o životu o Danskoj, koje su vrlo značajne za život, ali zapravo malo
govore o samim običnim i svakodnevnim Dancima, koji nisu deo politike ili
biznisa, sada malo i o tome kako ih vide stranci koji su dugo ovde...
Kopenhagen post prenosi neka zapažanja:
- Uprkos
činjenici da većina Danaca govori vrlo dobar engleski, oni veoma cene kada im
se obratite na danskom. Ali, kada pokažete da možete da govorite danski, oni će
bez problema govoriti i engleski sa vama.
- Vreme, eh to
dansko vreme... Prva asocijacija, kiša... I zimi i leti. I u proleće. I u
jesen. Ali, sa promenom vremena, menjaju se i Danci. Sa suncem, osmesi na
njihovom licima su iskreni(ji), a njihov pozdrav “Haj” srdačniji....
- U Danskoj ne
možete tek tako da svratite kod nekog. Samo da se pojavite na vratima stana ili
kuće i kažete: „Hej, ja prolazio, pa svratio na kafu?” Ne, poseta mora biti
najavljena. A ako pozivate ljude i na običnu večeru kod vas kući, to morate
uraditi mesec dana unapred.
- Ali,
oblačenje... I na sasvim formalnim prijemima moguće je sresti ljude sasvim
neformalno obučene. Samo u Danskoj na istom dešavanju srešćete ljude u odelima
sa kravatama i druge u farmerkama i majicama.
- Danci su vrlo
precizni. Ako su pozvani na večera u 6:30, ljudi će stići tačno na vreme. Ne u
6:15 ili 6:45. Zatim, sledi piće dobrodošlice i svi su na svom mestu za stolom
tačno pola sata kasnije. Naravno, svako donosi cveće... I osmeh...
- Vožnja
bicikla, jedan od stubova danskog kulturnog identiteta... I svakodnevnog života
cele porodice. A kažu i da Kopenhagen i njegove lepote na pravi način možete
upoznati samo na biciklu...
- Za kraj, ali
možda i najvažnije, “hjuganje”... (Izgovara se otprilike tako, samo mnogo
drugačije i nema tačan prevod na naš jezik...) Označava nešto, ili sve, što vam
je prijatno da radite ili zbog čega vam je lepo... Mislim da je to vrlo važan
deo danske kulture, više nego u bilo kojoj drugoj skandinavskoj zemlji.
Danac
može da se “hjuga” na plaži na Tajlandu ali i u svom dvorištu, dok roštilja sa
društvom, uz pivo... “Hjuglit” može da bude i kada uveče upalite sveće u svom
stanu i slušate muziku, ali i kada ste na karnevalu ili fudbalskoj utakmici, na
koncertu... Ako ste bili u nekom novom kafiću, Danac će vas pitati samo jedno,
“je li hjuglit”?
I, šta reći - ako
ste kratko vreme ovde nije ispravno donositi sud o mentalitetu neke nacije samo
na osnovu ograničenog broja kontakta koje imate, pre nego što se stvarno
integrišete u ovo društvo. Ali, stranci koji su preneli svoja zapažanja
Kopenhagen postu kažu da kada stvarno upoznate Danca - a to traje duže vreme,
tačnije više godina - dobijate jako bliske prijatelji i uspevate da vidite
njihovu drugu stranu. Pretpostavljam, “hjugligt” stranu...
Posle mnogih
priča o životu o Danskoj, koje su vrlo značajne za život, ali zapravo malo
govore o samim običnim i svakodnevnim Dancima, koji nisu deo politike ili
biznisa, sada malo i o tome kako ih vide stranci koji su dugo ovde...